Pozdrav prkosnima iz Varšavske!
I think back upon the person
I knew you to be
Righting the wrongs in the name
Of all you believed
The one who brought the fight
Who never said die
Never letting fate decide
Be all you hope for
You were the best you could be
All that in tribute
All that you had achieved
No time for words
From those with nothing to say
Never letting fate decide
Until the end and back again
Defiant to the last man
’Til there’s nothing left
To fight against
No surrender
Unto the corners of the Earth
Defiant to the last breath
Until there’s none left standing
No surrender
Conjured the ground upon which
You’ve only stood
Buried the conflicts that had
Preyed on your mind
Found strengths in actions
That only courage achieves
Never letting fate decide
Until the end and back again
Defiant to the last man
’Til there’s nothing left
To fight against
No surrender
Unto the corners of the Earth
Defiant to the last breath
Until there’s none left standing
No surrender
Until the end and back again
Defiant to the last man
’Til there’s nothing left
to fight against
No surrender
Unto the corners of the Earth
Defiant to the last breath
Until there’s none left standing
No surrender
No surrender
No surrender
Gradsko vijeće Velike Gorice smjenjuje Gradonačelnika s položaja jedinog člana skupštine gradskih poduzeća. Gradonačelniku sklon i do nedavno(?) u njegovom vlasništvu Radio Velika Gorica građanima prijeti da će grad zbog toga biti zatrpan smećem. Vesna Škare Ožbolt i njezin DC imaju tri mandata u Gradskom vijeću koje su dobili u okviru predizbornog koalicijskog sporazuma sa SDP i HSLS. DC ovih dana prelazi na stranu HDZ.
Evo, tu ću vas daviti sa svojom uvrnutom glazbom http://electrospace.tumblr.com/ - syntetizadores y computadores
Ujutro sam ušao kod mame u stan i kad sam osjetio taj poznati miris i toplinu jutarnjeg sunca palo mi je na pamet da bi mogao izvaditi iz ormara Galaksiju, kao i obično si natipkati BASIC kod vlastite verzije Jet Set Willya i odigrati nekoliko rundi. Shvatio sam da se to zadnji puta dogodilo prije dvadeset i nešto godina.
Sada sam pekao jaja za doručak-gablec i odjednom se zabrinem ne znajući je li mi ključ od sobe opatijskog hotela ostao u vratima ili sam ga ostavio na recepciji. Laknulo mi je kad sam spoznao da je to bilo prije dvije godine.
Lavina printera i prepunih registratora koja pada prema djeci izgleda ostavi neki neobičan trag na čovjeka. Srećom svi smo ostali čitavi, osim dvije plastične kutije koje su morale u kantu za smeće.
Gledam, gledam, probavam tumblr. Možda nađe neku korisnu primjenu…
